Kusturica otvoreno o MIloševiću...
Kada sam u hotelu „Interkontinental“, dvijehiljadite godine, Ljubiši Ristiću ukazao na grešku njegovog uključivanja u politički život Srbije, posebno u projekat JUL-a, on mi je odgovorio: „Ne razumeš ti to, Slobo i Mira su divni, obični ljudi, nisu oni ono što mnogi o njima misle“.
Piše: Emir Kusturica
Ristić takođe nije običan čovjek. Veliki pozorišni reditelj nije me tada razumio! Bio je u pravu u jednoj stvari! Nisu ni Slobodan Milošević ni Mira Marković ono što su ljudi o njima mislili da su! Najmanje su bili obični ljudi, koliko god im je godio takav status. U životu i na filmu ljudi se bore da dobiju koliko je moguće značajnije uloge, malo ko želi ulogu običnog statiste. Kada dobiju važnu ulogu, rijetko kada je vrate. Najmanje običan, od svih koje sam upoznao, bio je Slobodan Milošević. Kvalifikovano o tome pišem pošto me je čak i rođena majka zbog Slobe pitala: „Čiji si ti čovjek, sine?“
Hipnotički je djelovao jezik Slobodana Miloševića koji, kasnije se ispostavilo, nije imao atomsku bombu u džepu da bi se suprotstavio čitavom svijetu. Ali moramo priznati – jeste se suprotstavio, što je bilo dovoljno da se meni svidi. Poslije dugogodišnjeg odrastanja uz Tita, koji je umio da dugo govori i ne kaže ništa, ali je uradio mnogo, Slobo je govorio jasno i čisto, samo što nije uradio mnogo, pošto mu stanje u svijetu, za razliku od Tita, nije išlo naruku. Mnogo se promjenio svijet. Propagandna mašinerija Zapada je uspjela da ubijedi većinu stanovništva bivše Jugoslavije da je upravo on uništio Jugoslaviju. Bilo je tako bez obzira na to što smo znali da je Džordž Buš stariji 1992. izjavio stav Stejt departmenta da će SAD uspostaviti diplomatske odnose samo sa onim republikama koje izađu iz Jugoslavije.